Samostan svete Agneze

Kad se nađete u praškoj židovskoj četvrti (a trebali biste u nekom trenutku svog putovanja), pobrinite se da vidite samostan sv. Agneze (Anežský klášter). Osnovala ga je Agneza, kći Otakara I, u 1230-ima, ali gradnja se nastavila idućih 50 godina. Iako je počeo propadati u 19. stoljeću, sada je djelomično obnovljen, a dvije od crkava česte su lokacije koncerata i drugih događanja. Ovdje se također nalazi i velika zbirka srednjovjekovne umjetnosti, od koje većina zapravo pripada poznatoj Nacionalnoj galeriji.

Čitav je kompleks bio iznimno zauzet i jako važan do husitskih ratova u 1400-ima, koji su, razumljivo, prekinuli korištenje samostana. Zatim ga je koristilo više različitih vjerskih skupina sve do 1782, kada ga je Josip II. sekularizirao.  Nakon toga dvije su crkve počele propadati poslije godina zanemarivanja i korištenja kao skladišta. Ovo, međutim, nije više slučaj jer su izvrsno obnovljene, a klaustri su čak ponovno izgrađeni. Štoviše, pronađene su grobnice Vaclava i drugih Premyslovića. 1986. redizajnirana je crkva sv. Franje kako bi postala mjesto za koncerte i druge izvedbe, dok većina ostatka kompleksa sada predstavlja veliku umjetničku galeriju.

Nekoć se srednjovjekovna zbirka umjetnosti u vlasništvu Nacionalne galerije nalazila u samostanu sv. Jurja, koji je unutar Praškog dvorca. Međutim, nakon preustroja zbirka je premještena u samostan sv. Agneze, gdje je i ostala. Samo nekoliko dragocjenih muzeja u srednjoj Europi može se pohvaliti tako velikom i važnom zbirkom srednjovjekovne umjetnosti poput ove koja se ovdje nalazi, a sadrži objekte kao što su slike na pločama, brojne isklesane Gospe, krilate oltarne pale i brojne druge slike. Mnogi su autori umjetničkih djela nepoznati pa ih se jednostavno naziva Majstorima grada u kojem su radili.

Zbirke

Prva soba na koju ćete naići u ovom muzeju sadrži niz različitih isklesanih Gospi, koje su očito pod utjecajem francuske umjetnosti i datiraju iz 12. i 13. stoljeća. Tu je također i niz drugih umjetničkih djela vezanih za Gospu, kao što je slika Majstora iz Vyšší Broda te slika iz Višegradske crkve, koja datira iz 1350-ih. Najzanimljivije, tu je također i herma, nešto čime se oblagala lubanja preminule osobe. U ovom slučaju, koristila se za sv. Ljudmilu, baku sv. Vjenceslava.

U drugoj se sobi nalazi devet slika, sve od istog umjetnika i sve prikazuju Kristov život. Smatra se da su započete 1350-ih, iako im je kvaliteta izrade upitna – nisu najkvalitetnija umjetnička djela u muzeju. Ovo bi moglo biti zbog toga što je umjetnik dao svojim pomoćnicima da dovrše mnoge od njih, umjesto da ih sam dovrši. Ovdje ćete vidjeti mnogo različitih prizora iz Kristova života, kao što su Krist na Maslinskoj gori i rođenje.

Prelazeći u treću sobu, vidjet ćete da je sva umjetnost ovdje djelo jednog čovjeka: Majstora Teodorika. Njegovi su najpoznatiji radovi 128 slika koje je naslikao za kapelu sv. Križa u dvorcu Karlštejn (Hrad Karlštejn), u 1350-ima i 1360-ima. Mnogim se ljudima ne sviđa stil kojim je slikao, poznat kao “meki stil”, ali moći ćete sami odlučiti dok budete gledali 6 od gore spomenutih slika u ovoj sobi.

Sljedeća soba u muzeju dom je zbirci različitih umjetničkih djela, ali najupadljivije je bez sumnje Raspeće. Nevjerojatno je grafičko i prikazuje događaje u realističnom stilu, a jednom je bilo vlasništvo samostana Emaus (Klášter na Slovanech). Možete također vidjeti i neke zadivljujuće vitraje iz Kolína, kao i drvoreze Bogorodice s Djetetom te isklesanu Pieta iz Lásenice.

Kada prijeđete u sljedeću sobu, doći ćete do jedne od najsvjetlijih točaka umjetničke zbirke koja se ovdje nalazi – paneli koje je napravio Majstor iz Třeboňa, posljednji ostaci krilate oltarne pale napravljene oko 1380. U njih je ugrađena emocija i preciznost i najbolji su primjer umjetnika na djelu. Jedno od najcjenjenijih djela jest Madona Roudnicka, a uz to možete vidjeti i izvrsno Raspeće od istog autora.

Sljedeća soba sadrži mnoštvo Bogorodica, kao i seriju panela s portretima poznatima kao “Kapucinski ciklus”. Tu je i pokaznica iz otprilike 1400. iz Sedleca blizu Kutná Hore. Soba nakon ove sadrži, među ostalim, oltarnu palu iz Roudnice iz ranog 15. stoljeća i gotičku interpretaciju Bogorodice iz Český Krumlova. Nakon što pogledate u ovu sobu, trebate se okrenuti i zaputiti natrag pokraj “Kapucinskog ciklusa”, da dođete do velike dvorane…

U velikoj je dvorani izloženo mnoštvo različitih umjetničkih djela, uključujući šest panela Majstora iz Rajhrada i prilično turoban triptih nazvan “oltarna pala Reininghaus”. Tu je i Uznesenje iz Deštne, kao i “oltarna pala sv. Jurja”. Također ćete moći vidjeti djela Majstora izf Litoměřice – uključujući njegov triptih Svetog Trojstva – kao i austrijsko djelo nazvano “Djevica Marija s vijencima”. Naposljetku ćete se moći zagledati u krilatu “oltarnu palu Velhartice”, koja se nalazi s obje strane kipa Bogorodice s Djetetom.

Sljedeće sobe u muzeju sadrže novo mnoštvo srednjovjekovnog blaga, kao što je bista sv. Adalberta i drvene rezbarije anonimnog umjetnika koji je poznat samo po svojim inicijalima, I.P. Također ćete vidjeti radionicu Lucasa Cranacha Starijeg i neke od njegovih slika u sljedećim sobama, a time će završiti vaš obilazak ove zanimljive i važne umjetničke galerije u praškoj židovskoj četvrti.